Demokratski politički život započeo je devedesetih izmišljanjem tradicije ili njezinim voluntarističkim prisvajanjem. Poteškoće su nastajale kada su se stvarale frakcije koje se tu iskopanu baštinu mrvile ili vukle na svoju stranu. Nema stranke koja se ostavinski nije multiplicirala: od HSP-a i HSLS-a do SDP-a i HSS-a. Najviše “kariokineza” imali su HSS i HSP, zadržavajući pritom iste idole. U političko natjecanje posredstvom toliko različitih stranaka vratili su se Radić, Maček, Pribičević, Mažuranić, Starčević, premda bi se liberalni Ante Starčević zasigurno lecnuo kada bi saznao da mu je svojevoljni nasljednik preko ljute noći postao Anto Đapić. Nakon što je Đapić, koji mu je u Osijeku podigao spomenik, ovih dana predizborno povjerovao da je HSP-u uz starčevićizam donio novi kamen
↧
