Nogometaši Hajduka osvojili su 23. izdanje Memorijala Andrije Ankovića u Gabeli pobjedom u finalu nad Budućnost iz Podgorice 3:0. U svom povratku na turnir 'bijeli' su i bez obzira na izostanak petnaestak igrača zbog obveza u reprezentaciji i ozljeda sa pomlađenim sastavom osvojili turnir, po šesti put u njegovoj povijesti. Hajduk je na taj način osvojio turnir u čast jedne svoje legende, a nastupajući s crnim florom na rukavima u znak sjećanja na smrt druge svoje legende Zlatka Papeca. Počasni predsjednik GOŠK-a Ilija Sušak je pobjednički trofej uručio kapetanu Hajduka Mariju Maloči, koji je unatoč ozljedi koju već duže vrijeme vuče stigao pogledati suigrače (kao i drugi rekonvalescent Krešo Ljubičić) koji su mu prepustili tu čast. Ujedno je i Ivan Giga Vuković izabran za igrača koji najviše podsjeća na pokojnog Ankovića, dok je ljubimac Torcide Jean Evrard Kouassi dobio nagradu za najboljeg igrača turnira za što je zaslužio ovacije gledatelja.
Pomlađenom i prepolovljenom Hajduku malo tko je davao izglede za osvajanje turnira prije njegovog početka, ali su do trofeja došli na respektabilan način.
- Kakav je ovo Hajduk? Znam samo petoricu igrača! - moglo se ćuti s tribine na početku jučerašnjeg susreta. No kako je isti odmicao mišljenje se mijenjalo po pitanju 'nepoznatih'.
- Dobar je ovo broj 29 (nap.a. Tomaš), baca aut k'o Delap!
Splićani su po izrazito teškom terenu dominantno došli do trofeja, iako je raspoloženi Vuković krajem prvog dijela zapucao jedanaesterac. Na kraju odlične akcije Hajduka razigrani Sušić je petom uposlio Tomaša kojeg je u pred svojim vratima srušio vratar Agović pa je sudac Paradžik pokazao na bijelu točku. Međutim udarac Vukovića obranio je Agović. Bolju igru momčadi trenera Miše Krstičevića početkom nastavka golovima su ipak okrunili Sušić i Kouassi. Stojanović se othrvao prekršaju i uz puštenu prednost dodao na lijevu stranu za Sušića koji je s petnaestak metara zakucao loptu pod gredu. Nakon sat vremena igre Torcidu je na noge dignuo Kouassi. S desetak metara je lijevom nogom poslao loptu u mrežu, a onda je dodatno navijače Hajduka razveselio radeći 'tombulu' u stilu Obafemi Martinsa. Opet je Kouassiju Torcida skandirala:
- Drogba! Drogba! Javi seeee! - a krilni igrač iz Obale Bjelokosti im se javio mašući rukom.
Konačnih 3:0 postavio je borbeni Vuković koji je na taj način okrunio odličnu igru protiv svoje bivše momčadi.
- Ovo je prvi put da sam igrao protiv 'svojih', ali nije bilo nekih posebnih emocija, profesionalac sam. Prezadovoljni smo visokom pobjedom i osvojenim turnirom. Pokazali smo da možemo dobro odigrati i unatoč teškom terenu i unatoč izostanku velikog broja igrača, lagano smo došli do pobjede - kazao je Vuković kojem je ovo bio drugi promašeni jedanaesterac u pripremama nakon onog protiv Dresdena.
- Ne bojim se, šutirat ću ja opet. Zašto da ne. Imam samopouzdanja. Koliko sam šutirao penala dosta sam ih dao - rekao je Vuković.
Na finale je stigao i predsjednik uprave Hajduka Marin Brbić, ugodno iznenadivši domaćine. Brbiću je prvi čovjek domaćina Goška iz Gabele Pero Pavlović tom prilikom uručio i grb tog premijerligaša. Brbić i član Nadzornog odbora Hajduka Nikola Koceić Bilan zadržali su se u razgovoru s čelnicima Goška koji je 'bijele' u povratku na turnir dočekao na visokom nivou.
- Domaćini su nas zaista lijepo primili, pa sam se i dolaskom na neki način pokušao odužiti. Čestitke domaćinu na odličnoj organizaciji turnira. Ubuduće ćemo češće dolaziti - kazao je Brbić.
Zanimljivo je kako su Brbić i Koceić susret pratili s glavne tribine iz svečane lože, samo dvadesetak metara udaljeni od Torcide.
- Bilo je super. Najbolje je utakmicu gledati s navijačima. Pogotovo kada se dobije - rekao je nakon susreta sretni Brbić.
Giga Vuković posebno je bio raspoložen protiv svojih iako je promašio najstrožu kaznu, a još je i dobio trofej za igrača najsličnijeg Ankoviću. Službeni spiker najavio ga je ovaj put:
- A igrač najsličniji Ankoviću je Vuković Ivan 'Vuko'!
Giga je u 24 sata od Vuka postao Vuko, ali još nikako da postane Giga. Možda dogodine na istom mjestu. Ovaj put Vuković je dobio i posebnu čast jer je protiv svoje bivše momčadi ponio kapetansku traku, prvi put predvodio je Hajduk.
- Tri godine sam bio kapetan Budućnosti... Imamo naše kapetane, ali oni su bili ozlijeđeni. Meni je to bila velika čast, bilo mi je posebno drago.
↧