Evo, recimo, Josip Vrbošić. Niste čuli za čovjeka, a cijela je hrvatska povijest stala u taj mali, beznačajan život.
Mala je naime i beznačajna hrvatska povijest, stane u svačiji život, pa je mogla u bilo čiji i bilo koji drugi. Svatko od vas ima jednu takvu povijest, i svaki od tih života same su Krležine “Zastave”. Eto, recimo, Josip Vrbošić.
Veličanstvena je bila Josipova povijest devedesetih, s purpurnim nebom prekrivenim zastavama, bljeskovima na obzoru i plotunskim šenlucima u čast Rođenja Nacije. A on na samom čelu, zagledan u njenu slavnu budućnost: cijela se Hrvatska prostrla pred njim, uglednim građaninom Osijeka, liberalom i prodekanom Pravnog fakulteta, članom raznih ekspertnih skupina, Nacionalnih vijeća i Državnih komisija, pa u osvit Novog Milenija i samim
↧