Kad pijanca zapitate ima li problema s alkoholom, odgovorit će − pogotovo ako ste naišli na malo vickastijega ljubitelja zagledavanja čašama u dno – da s alkoholom nema baš nikakvih problema, osim što ih ima kad − alkohola nema!
I tko to zna, možda bi se nešto od ove polupijane mentalne akrobacije, ali svakako duhovite, moglo primijeniti i na tekući “slučaj s prošekom” koji našu vinsku, pa i širu scenu – dakle, ne samo proizvođače dobre kapljice te vinopije, nego još više od njih aktualno Ministarstvo poljoprivrede s “relacijama” prema Europskoj uniji – ovih dana uznemirava do delirija. S tim da u ovom potonjem “slučaju” nema ničeg duhovitoga. A da je u vezi s pričom o tome kako smo izgubili pravo na “ime prošeka” i u bijelome svijetu i ovdje u Dalmaciji – gdje ga se stoljećima proizvodi, prodaje i pije − vrag odnio šalu, može se vidjeti i po tome što je angažiran, ali u pravilu vrlo odmjeren novinar “Slobodne Dalmacije” Frenki Laušić u svojem komentiranju “nastale situacije” žustro zatražio ostavku resornog ministra Tihomira Jakovine (čije je ponašanje u cjelokupnoj aferi očito doživio i ocijenio kao kap koja je prelila bačvu). Pošteno govoreći, stvar nije nimalo bezazlena i naivna, pa da se, eto, ne bi mogle potegnuti i malo teže riječi. Trebalo je samo vidjeti kakva se bura podigla među vinogradarima i vinarima, među proizvođačima, trgovcima i pilcima prošeka. I to ne samo bura u čaši vode, nego u cijeloj Dalmaciji, pa i drugdje po vinorodnim krajevima, čim je sa službenih stranica Ministarstva poljoprivrede obnarodovano: Što se prošeka popilo – popilo se! Službeno, ta je poruka, i to s najvišega mjesta, glasila ovako: ”Ulaskom u Europsku uniju naziv ‘Prošek’ više se neće moći koristiti, pa čak ni do isteka zaliha. Stoga obavještavamo proizvođače koji koriste naziv ‘Prošek’ da uzmu u obzir gore navedene činjenice i prilagode svoje poslovanje novim uvjetima, budući da od 1. srpnja 2013. godine više neće biti moguće stavljati na tržište (kako na domaće, tako i na vanjsko) vino pod nazivom ‘Prošek’.” Kroz tapune je odmah, naravno, provalio mlaz pitanja: kako, zašto, kako se takvo što moglo dopustiti, tko je tome kriv, zašto ime prošeka nismo z
↧
