Predsjednik Udruge klubova Prve HNL, Robert Komen iznenada je preminuo 21. ožujka, u 48. godini života. Nažalost, mnoge želje i zamisli nije uspio realizirati. Ideja o financiranju hrvatskih sportskih klubova bila je vrlo zanimljiva, konretna i – ostvariva. Barem naizgled... O čemu se radi? Udruga prvoligaša i HNS pokrenuli su kod Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta jedinstvenu inicijativu o financiranju sportskih klubova od igara na sreću, odnosno klađenja. Prijedlog iz nogometnog sporta podržali su i kolege iz rukometa, košarke i vaterpola (održali su nekoliko zajedničkih, vrlo konstruktivnih sastanaka). Imena hrvatskih sportskih klubova svakodnevno se nalaze u ponudi kladionica, a da isti kao pravni subjekti nemaju nikakvu financijsku korist. Udruga nogometnih prvoligaša svojeveremeno je čak pokrenula i sudski postupak u kojemu je tražila obeštećenje za neovlašteno korištenje imena svojih brandova (odnosno klubova HNL-a). Prva HNL je međutim sudski spor izgubila, a država je Zakonom o igrama na sreću definirala sustav klađenja (praktički je dopušteno kladiti se na sve izuzev političkih izbora), kojim je de facto kladionicama dala u koncesiju korištenje imena sportskih klubova. Korist od toga ima jedino država, ubirući porez od 5 posto. SPORTE, VOLIM TE DVA POSTO Komenova je zamisao bila da se upravo taj porez poveća za 2 posto i da ga u konačnici novac preko Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta dobiju klubovi. Na šteti ne bi bila niti država niti kladionice, koje to ionako prikazuju kao manipulativni trošak pri uplati svakog klađenja. Praktički bi sve išlo na teret ovisnika o klađenju. A njima vjerojatno ne bi puno značilo hoće li im na uplati od 100 kuna država ‘’oteti’’ 5 ili 7 kuna (dakle, kladionice zasigurno ne bi trebale strahovati zbog smanjenog prometa). Na godišnjoj razini država bi od povećanja poreza kladionicama uprihodila između 60 i 70 milijuna kuna. Za većinu klubova to bi predstavljalo izbavljenje iz financijskog kolapsa. Poglavito, nogometnim prvoligašima koji žive – na aparatima. Naime, izuzmemo li Dinamo i Hajduk, članu Prve HNL godišnji budžet u prosjeku iznosi 8 – 10 milijuna kuna (pritom država od poslovanja klubova kroz poreze i prireze dobiva 2-3 milijuna). Od lokalne uprave, za rad mlađih uzrasnih kategorija prvoligaši dobiju oko 1,2 do 2 milijuna kuna. Ostatak, tzv. ‘’crnu rupu’’ zatrpavaju prodajom igrača. IZVAN NOGOMETA SITUACIJA JOŠ GORA U nenogometnim sredinama situacija je još dramatičnija, jer se stavka – prodaja igrača, može smatrati uvjetnom kategorijom. Ideja o financiranju sportskih klubova dopala se i ministru Željku Jovanoviću. Poglavito nakon što mu je problematiku osobno obrazložio Ratko Rudić (u međuvremenu je vaterpolski trener stekao savjetničku funkciju u resornom Ministarstvu). Na jednom od sastanaka pojavio se i zamjenik ministra financija Boris Lalovac. On je trebao ideju operacionalizirati. No, krucijalni Zakon o igrama na sreću još nije doživio željenu dopunu. Razočarani sportaši sve su uvjereniji kako nikada i neće. Mnogi stoga, s pijetetom zaključuju, kako je Komenova ideja o financiranju hrvatskog sporta preminula zajedno s njim.
MALDEN BARIŠA
↧